DUKLJA

Na ušću Zete u Moraču, na svega 3 kilometra od Podgorice intersenatne su iskopine i razvaline starog grada Duklje, Doclea, Dioclea. Razorena od strane Gota u poznom V vijeku, i pogođena zemoljotresom tridesetak godina kasnije, Duklja, za razliku od Meduna nije prerasla u srednjevjekovnu, a samim tim i savremenu naseobinu. Kao veliko naselje ilirskog plemena Dokleata, pod Rimljanima je izrasla u najnapredniji grad današnje Crne Gore. Ova oblast po njemu je nazvana Dioklitije. Crna Gora je sve do XI vijeka bila manje više poznata pod ovim nazivom, kada ga smjenjuje ime Zeta, koje preovaldava srednjim vijekom. Tradicija, koliko i nepouzdan toliko i jedini izvor kaže da je grad osnovao sam rimski imperator Dioklecijan, i da je po njemu i naseobina dobila ime. Masivni zidovi u obliku paralelograma, ostaci i tragovi mosta na Morači, razvaline palate, brojni sarkofazi sa bogato ukrašenim bareljefima, nadgrobne ploče sa latinskim inskripcijama svjedoci su veličine i značaja Duklje u periodu o kome govorimo. Čuveni engleski arheolog Artur Džon Evans 7 godina svoga rada je posvetio pručavanju Duklje, i njegovi nalazi predstavljaju dragocjen doprinos svijetu crnogorske arheologije. Skulpture i fragmenti umjetničkih predmeta i ukrasa zanatske proizvodnje svjedoče o bogatoj kulturi ovog drevnog rimskog centra. 40.000 stanovnika u I vijeku naše ere i danas je velika cifra za tri četvrtine crnogorskih gradova.