недеља, 10. мај 2009.

PODGORICA







Iako oskudni, naučni podaci o prvim civilizacijama na današnjoj teritoriji Podgorice, svjedok su uvijek aktuelnog toposa kada je kutura na ovim prostorima u pitanju. Najstariji ostaci kulture pripadaju mlađem neolitu i nalaze se na lokalitetima Šobajići, Trijebač i Šteci, dok se ostaci iz bronzanog doba mogu pronaći na Medvjeđoj glavi, Rogamskim stranama, i Tuzima. Za ovaj period se vezuju i prva primitivna utvrđenja – gradine – koja mogu biti interesantna svima onima koje interesuje sam začetak civilizacije na ovim područijima. Ekstezivna arheološka iskopavanja, pogotovo na područijima Gostilja, gdje je otkrivena nekropola, potom ona u Tuzima, Momišićima i u Zeti daju dovoljno podataka za praćenje svih kulturnih manifestacija u istoriji i razvoju ilirske zajednice i njihovog asimiliranja sa različitim narodima, na ovom područiju. Pleme Leabeati, o kojima smo već govorili, našli su se pod uticajem helenizma i Rima, a nešto kasnije Kelta, Avara i Slovena. Istraživanjima ilirskih utvrđenih naselja došlo se do vrijednih podataka o tadašnjem načinu života i građevinama; od posebne vrijednosti su fragmentovane keramike iz tog perioda.

U periodu rimske dominacije Duklja zauzima posebno mjesto. Specifična građevina je od manjeg kastela vrlo brzo prerasla u utvrđeni grad, a potom i municipijum, koji je kroz antički period uvijek bio centar od najvećeg kulturnog, političkog i religioznog značaja. Uprkos brojnim razaranjima ona je iznova obnavljana i danas je jedan od najdragocjenijih spoemenika kulture, ne samo na uskom prostoru podgoričke regije, već i kao dio jednog šireg mozaika koji daje sliku rimske civilizacije na ovim prostorima.

Arheološka iskopavanja otkrila su glavnu ulicu i nekoliko monumentalnih objekata, među kojima se ističe prostrani forum sa bazilikom. Na zapadnom dijelu gradskog prostora nalaze se i tri hrama, manjie veličine, koja su posvećena boginji Dijani. Pored njih nalaze se i jedan trijumfalni slavoluk, privatne kuće, i terme sa bazenima i podnim mozaicima. Trobrodna bazilika se nalazi na istočnom dijelu i smatra se da je podignuta u ranom VI vijeku. Interesantno, na temeljima iste, u ranom srednjevjekovnom dobu nikla je mala crkva, u obliku krsta. U gradu se nalaze i ostaci episkopske bazilike iz V vijeka sa posebno lijepim podnim mozaicima. Napornim radom i stručnim intervencijama dio ovih građevina je očuvan i pristupačan posjetiocu.

Umjetnost i kulturno postojanje dobijaju potpuno nov pravac dolaskom slovenskih plemena. Iako oskudni i do danas nedovoljno ispitani, spomenici kulture iz ove dobi, ukazuju na snažan uticaj sa jedne strane Zapadne rimske civilizacije a sa druge strane Istočne vizantijske civilizacije. Nova država, nova shvatanja o umjetnosti i kulturi uz prisustvo različitih uticaja i struja, stvorila su novu sliku o razvoju kulture u ovom područiju.

Srednjevjekovno graditeljstvo i arhitektura najbolje se upoznaju kroz spomenike koji se danas nalaze u samom centru Podgorice – crkvu Svetog Đorđa i Nemanjin grad. Jednobrodna, mala crkva građena u preromanskom stilu, prema svojim arhitektonskim osobinama nastala je vjerovatno u XI vijeku. Tokom burne istorije grada i ovog područija, nekoliko puta je stradala, da bi u XIX vijeku dobila relativno nov izgled, proširivanjem.

Doba Balšića i Crnojevića, dinastija koje su unijele svježu krv u umjetnost i kulturu, jedno je od najznačajnijih u istoriji Crne Gore. Pojava štamparije, prve u Južnih Slovena, bilo je od najvećeg kulturno istorijskog značaja po cijeli region, pa tako i Podgoricu. Tradiciju štamparije, koja je bila kratkog vijeka, nastavio je Božidar Vuković – Podgoričanin. Značaj njegovog djelovanja, osjetio se i u dalekim Rumuniji, Bugarskoj i Rusiji, a umjetnost i kultura XVI vijeka u Podgorici nezamisliva je bez njegovog djela. 1540. godine on je sahranjen na ostrvu Starčevu na Skadarskom jezeru. Njegova djela bila su ponekad jedini kontakti sa umjetnošću i književnošću u nadolazećem periodu turske dominacije.

Islamski uticaj, odrazio se na sve kulturne manifestacije ovog područija. Srednjevjekovna umjetnost, otjelotvorena jedino u arhitekturi i slikarstvu manjih crkava bila je jedini pandan turskom talasu, koji je ostavio malo, karakteristično je, zanačajnih materijalnih, kulturno–istorijskih i arhitektonskih spomenika. Iz petovjekovne dominacije izašli su Vezirov most na Morači, uništen 1944. kada su Njemci napuštali grad, i džamije Glavatovića i Osmanagića. Najveći dio rukopisne literature religioznog je karaktera sa ornamentskim detaljima, na turksom i arapskom jeziku. Najveći dio crkava Turci su porušili, a narod ih je obnavljao tek od XVIII vijeka pa na dalje. Za turske valadavine u Podgorici je postojala škola za muslimansku djecu, a hrišćansko stanovništvo je tek u poslednjoj deceniji XVIII vijeka dobilo dozvolu za otvaranje osnovne škole. Iz ovog period svojim zanačajem i ljepotom ističe se tursko kupatilo – Banja, na obali Ribnice, današnje okupljalište intelektualaca i umjetnika, i ljubitelja knjige.

Нема коментара:

Постави коментар